Kolebanje između riječi “vjerojatno” i “vjerovatno” često zbunjuje govornike hrvatskog jezika. Ova naizgled sitna razlika u izgovoru i pisanju predstavlja zanimljiv lingvistički slučaj koji otkriva složenost standardizacije jezika na ovim prostorima.
U standardnom hrvatskom jeziku ispravno je koristiti riječ “vjerojatno”, dok je oblik “vjerovatno” karakterističan za srpski jezik. Kroz povijest standardizacije hrvatskog jezika, norma je prihvatila “vjerojatno” kao dio hrvatskog književnog standarda, dok se “vjerovatno” smatra dijalektalizmom ili regionalizmom.
Razumijevanje ove suptilne jezične razlike ne samo da poboljšava našu jezičnu kompetenciju, već pruža i uvid u povijesni razvoj hrvatskog standardnog jezika i njegove specifičnosti u odnosu na srodne južnoslavenske jezike.
Ispravno gramatičko pisanje
U standardnom hrvatskom jeziku jedini ispravni oblik je “vjerojatno”. Ova riječ tvori se od osnove “vjera” i sufiksa “-jatno”, što je u skladu s pravilima hrvatske tvorbe riječi. Hrvatski pravopis jasno propisuje ovaj oblik kao normativan.
Riječ “vjerovatno” nastala je pod utjecajem srpskog jezika gdje je to standardni oblik. U hrvatskom jeziku smatra se dijalektalizmom ili regionalizmom koji nije dio standardnog jezika. Korištenje oblika “vjerovatno” u službenoj komunikaciji, obrazovanju ili pisanim dokumentima predstavlja pravopisnu pogrešku.
Razlikovanje ovih oblika važan je dio jezične kulture i poznavanja hrvatskog standardnog jezika.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U standardnom hrvatskom jeziku oblik “vjerojatno” smatra se jedinom ispravnom varijantom. Evo konkretnih primjera koji pokazuju pravilnu i nepravilnu uporabu:
Točno:
- Sutra će vjerojatno padati kiša.
- Vjerojatno neću stići na vrijeme zbog gužve u prometu.
- Znanstvenici su zaključili da je asteroid vjerojatno prošao blizu Zemlje.
Netočno:
- Sutra će vjerovatno padati kiša.
- Vjerovatno neću stići na vrijeme zbog gužve u prometu.
- Znanstvenici su zaključili da je asteroid vjerovatno prošao blizu Zemlje.
Oblik “vjerovatno” nije dio standardnog hrvatskog jezika i njegova uporaba u formalnoj komunikaciji predstavlja pravopisnu pogrešku, iako se često čuje u svakodnevnom govoru, posebno u nekim regijama.