Jeste li se ikada našli u nedoumici kada pišete “uvijek” ili možda “uvjek”? Ova pravopisna dilema često zbunjuje mnoge govornike hrvatskog jezika, neovisno o razini obrazovanja ili profesiji.
Pravilno je pisati “uvijek”, a ne “uvjek”. Ova riječ pripada skupini priloga koji označavaju vremensku stalnost ili neprekidnost radnje. Prema pravopisnim pravilima hrvatskog standardnog jezika, oblik “uvjek” ne postoji i smatra se pravopisnom pogreškom.
Razumijevanje osnovnih pravopisnih pravila ključno je za pravilnu komunikaciju i očuvanje jezične kulture. U nastavku ćemo detaljnije objasniti zašto je “uvijek” jedini ispravan oblik te kroz koje jezične mehanizme možemo zapamtiti ovo i slična pravopisna pravila.
Ispravno gramatičko pisanje
Riječ “uvijek” piše se isključivo s “ije” u sredini, što je pravopisno jedini ispravan oblik. Pravilo proizlazi iz refleksa jata, gdje staro slavensko slovo “jat” u hrvatskoj ijekavici daje “ije”. Oblik “uvjek” predstavlja čestu pogrešku nastalu pod utjecajem izgovora ili pogrešnog analognog povezivanja s riječima poput “uvjet”.
Hrvatski pravopis jasno definira da u riječi “uvijek” dolazi dvosložni refleks jata – “ije”, što potvrđuju i rječnici poput Hrvatskog jezičnog portala i pravopisni priručnici. Za lakše pamćenje, korisno je riječ povezati s drugim prilozima vremena koji sadrže “ije” – primjerice “prije”, “kasnije” ili “poslije”.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Točan način pisanja
U hrvatskom pravopisu postoji samo jedan ispravan oblik – uvijek. Ova riječ spada u skupinu priloga koji označavaju vremenski aspekt i nikad se ne piše s “j”.
Primjeri ispravnog pisanja:
- “Ona uvijek dolazi pripremljena na sastanke.”
- “Djeca su uvijek vesela kad ide na izlet.”
- “Uvijek ću biti uz tebe, bez obzira na okolnosti.”
Netočan način pisanja
Oblik “uvjek” je potpuno neispravan i ne postoji u standardnom hrvatskom jeziku. Često se javlja zbog pogrešne analogije s drugim riječima.
- “On
uvjekdolazi na vrijeme.” (ispravno: uvijek) - “
Uvjeksam mislio da je to tako.” (ispravno: uvijek)