Pravilan način pisanja riječi često zbunjuje mnoge govornike hrvatskog jezika. Jedna od čestih nedoumica jest pravilno pisanje riječi “svjetlost” ili “svijetlost” – dilema koja se pojavljuje u svakodnevnoj komunikaciji, službenim dokumentima pa čak i u književnim djelima.
Pravilno je pisati “svjetlost”, a ne “svijetlost”. Ova imenica izvodi se iz pridjeva “svijetao” (svijetla, svijetlo), ali pri tvorbi dolazi do glasovne promjene gdje se “ije” mijenja u “je”, što je u skladu s pravilima hrvatske gramatike.
Hrvatski jezik prepun je sličnih primjera gdje se jat u izvedenicama mijenja, stvarajući nedoumice kod pisanja. Razumijevanje ovih pravila ne samo da unapređuje jezičnu pismenost već otkriva i bogatu povijest razvoja hrvatskog jezika kroz stoljeća.
Ispravno gramatičko pisanje
Pravilno pisanje riječi “svjetlost” temelji se na glasovnim promjenama koje se događaju prilikom tvorbe imenice iz pridjeva “svijetao”. Kada se tvori imenica, dolazi do ispadanja nepostojanog “a” i promjene korijenskog “ije” u “je”. Ova promjena nije proizvoljna, već se odvija prema pravilima jotacije u hrvatskom jeziku.
Hrvatski pravopis jasno definira da se imenica piše kao “svjetlost”, a ne “svijetlost”. Pravilo je vidljivo i u drugim sličnim primjerima: “bijel – bjelina”, “lijep – ljepota”, “riječ – rječnik”. Pravilno pisanje važno je u službenoj komunikaciji, akademskim radovima i svim oblicima standardnog jezika.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s pogrešnim pisanjem riječi “svjetlost”. Najčešća pogreška je pisanje “svijetlost” umjesto ispravnog oblika “svjetlost”. Evo nekoliko praktičnih primjera:
Točno:
- Dnevna svjetlost povoljno utječe na raspoloženje.
- Umjetnici često proučavaju igru svjetlosti i sjene.
- Radovi su izloženi pod prirodnom svjetlošću.
Netočno:
Dnevna svijetlost povoljno utječe na raspoloženje.Umjetnici često proučavaju igru svijetlosti i sjene.Radovi su izloženi pod prirodnom svijetlošću.
Slične glasovne promjene vrijede i za druge riječi izvedene iz pridjeva s “ije”, poput “bjelina” (od “bijel”) i “ljepota” (od “lijep”), gdje također dolazi do skraćivanja “ije” u “je” tijekom tvorbe imenice.