Dilema oko ispravnog pisanja naziva popularne prehrambene namirnice često zbunjuje mnoge govornike hrvatskog jezika. Treba li se pisati “sendvič” ili “sendvić”? Ovo pitanje dio je šireg problema adaptacije stranih riječi u hrvatski pravopis.
Prema Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ispravno je pisati “sendvič”, s grafemom “č” na kraju riječi. Ova riječ potječe od engleske riječi “sandwich”, nazvane po grofu od Sandwicha, a u hrvatski je ušla prilagodbom izgovoru našeg jezika.
Kroz ovaj članak detaljnije ćemo razjasniti pravila koja određuju pravilno pisanje ove i sličnih posuđenica, te razloge zašto se u svakodnevnoj upotrebi često susrećemo s različitim varijantama. Stručnjaci za jezik ističu važnost dosljednosti u primjeni pravopisnih pravila za očuvanje jezične norme.
Ispravno gramatičko pisanje
Prema važećem Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ispravno je pisati “sendvič” s grafemom “č” na kraju riječi. Ova riječ pripada skupini posuđenica iz engleskog jezika (engl. sandwich) koje su prilagođene hrvatskom fonološkom sustavu. Riječi sa završetkom -ch u izvornom jeziku u hrvatskom se pišu s “č”, što je u skladu s načelom fonološke adaptacije stranih riječi. Varijanta “sendvić” s “ć” na kraju smatra se pravopisno netočnom, iako je često zastupljena u neformalnoj komunikaciji zbog sličnosti u izgovoru ovih dvaju grafema. Za pravilno pisanje važno je slijediti standardizirane norme koje osiguravaju dosljednost u pisanoj komunikaciji.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Pravilno pisanje riječi “sendvič” s grafemom “č” na kraju vidljivo je u brojnim službenim tekstovima i rječnicima. Ispravni primjeri uključuju:
- sendvič sa šunkom i sirom
- vegetarijanski sendvič
- klub sendvič
- “U ponudi imamo tople sendviče.”
Nasuprot tome, često se susreću i nepravilni oblici s grafemom “ć” na kraju:
- ✗ sendvić sa šunkom i sirom
- ✗ vegetarijanski sendvić
- ✗ klub sendvić
- ✗ “U ponudi imamo tople sendviće.”
Jezikoslovci upozoravaju da oblik “sendvić” predstavlja odstupanje od standardnojezične norme i pravila fonološke adaptacije posuđenica. Pravilno pisanje posebno je važno u formalnoj komunikaciji, službenim dokumentima i obrazovnom sustavu.