Jedna od češćih pravopisnih dilema u hrvatskom jeziku javlja se kod pisanja riječi “riječnik” ili “rječnik”. Mnogi govornici hrvatskog jezika često se pitaju koja je verzija ispravna i u kojim kontekstima treba koristiti pojedini oblik.
Ispravna riječ je “rječnik” kada govorimo o knjizi koja sadrži popis riječi s objašnjenjima ili prijevodima. S druge strane, “riječnik” ne postoji kao standardna riječ u hrvatskom jeziku, već je česta pogreška nastala zbog miješanja s riječi “riječ” iz koje je rječnik izveden.
Razumijevanje ove naizgled sitne, ali važne razlike u pravopisu pridonosi jezičnoj kulturi i pravilnom izražavanju. U nastavku teksta detaljnije ćemo objasniti etimologiju riječi “rječnik” te navesti primjere pravilne uporabe u različitim kontekstima.
Ispravno gramatičko pisanje
U hrvatskom standardnom jeziku ispravno je koristiti oblik “rječnik”, a ne “riječnik”. Ova razlika proizlazi iz pravilne tvorbe riječi gdje se imenica “rječnik” izvodi iz riječi “riječ”, ali uz glasovnu promjenu. Pravilna tvorba uključuje ispadanje samoglasnika “i” kada se dodaje sufiks “-nik”.
Jezikoslovci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje potvrđuju da je “rječnik” jedini standardni oblik u službenim priručnicima i rječnicima hrvatskog jezika. Pogreška “riječnik” česta je u svakodnevnoj komunikaciji, ali predstavlja odstupanje od norme koje se ne preporučuje u formalnoj pisanoj i govornoj komunikaciji.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s dilemon kako pravilno napisati riječ koja označava leksikografsko djelo. Ispravno pisanje je “rječnik”, dok je “riječnik” pogrešan oblik koji se ne koristi u standardnom hrvatskom jeziku.
Evo nekoliko konkretnih primjera iz prakseי:
- Točno: Hrvatski pravopis i Rječnik hrvatskoga jezika koriste oblik “rječnik”
- Netočno: “Kupio sam novi riječnik za učenje engleskog jezika”
- Točno: “Na polici imam nekoliko različitih rječnika”
- Netočno: “Preporučio mi je dobar riječnik sinonima”
Ova pravopisna razlika ima jasno uporište u pravilima hrvatskog standardnog jezika i potvrđena je u svim relevantnim leksikografskim izvorima poput izdanja Školske knjige i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.