Pravopisna nedoumica “preći ili prijeći” često zbunjuje govornike hrvatskog jezika, posebice one koji nisu svakodnevno izloženi jezičnim pravilima. Pravilno pisanje ovog glagola važno je za formalno izražavanje i očuvanje jezične kulture.
Pravilno je pisati “prijeći” kada govorimo o glagolu koji označava prelazak s jednog mjesta na drugo, dok je oblik “preći” dijalektalni i ne pripada standardnom hrvatskom jeziku. Razlika proizlazi iz pravila o pisanju refleksa jata, prema kojem iza tzv. pokrivenog r dolazi je.
Hrvatski jezik bogat je ovakvim primjerima koji zahtijevaju poznavanje pravila o refleksu starog jata. Razumijevanje razlike između oblika “preći” i “prijeći” omogućuje pravilnu pisanu komunikaciju i pomaže očuvati jezičnu normu u vremenu kad se pravopisna pravila često zanemaruju.
Ispravno gramatičko pisanje
Pravilno pisanje glagola “prijeći” temelji se na jezičnim pravilima koja reguliraju refleks jata u hrvatskom standardnom jeziku. Refleks jata u dugim slogovima ostvaruje se kao “ije”, dok se u kratkim slogovima piše kao “je”. Glagol “prijeći” sadrži dugi refleks jata i tako ga treba pisati u standardnom jeziku.
Oblik “preći” nije pravilan u standardnom hrvatskom jeziku, već predstavlja dijalektalni oblik karakterističan za neka područja. Kad god trebate izraziti prelazak s jednog mjesta na drugo, s jedne teme na drugu ili s jednog stanja u drugo, ispravno je koristiti oblik “prijeći”.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Pravilno korištenje glagola “prijeći” i nepravilnog oblika “preći” jasnije se vidi kroz konkretne primjere iz svakodnevne komunikacije. Pravilan oblik “prijeći” koristimo u rečenicama poput: “Odlučio je prijeći na drugu temu” ili “Moramo prijeći most do večeri”. Nepravilan dijalektalni oblik “preći” često se pojavljuje u neformalnoj komunikaciji: “Želim preći na novi posao”, što je potrebno ispraviti u standardni oblik “prijeći”. Također, u frazama poput “prijeći granicu dopuštenog” ili “prijeći s teorije na praksu” oblik s “ije” jedini je ispravan prema standardnom hrvatskom jeziku.