Pravilan izgovor i pisanje riječi često izaziva nedoumice kod govornika hrvatskog jezika. Jedna od takvih riječi koja često zbunjuje je “osmjeh/osmijeh” – riječ koja označava izraz lica koji pokazuje sreću ili zadovoljstvo.
Obje varijante “osmjeh” i “osmijeh” smatraju se ispravnima u hrvatskom standardnom jeziku. Razlika proizlazi iz različitih lingvističkih tradicija – “osmjeh” je češći u zapadnim dijelovima hrvatskog govornog područja, dok “osmijeh” prevladava u istočnijim regijama. Oba oblika su prihvatljiva u službenim dokumentima i književnosti.
Jezična dvostrukost poput ove svjedoči o bogatstvu hrvatskog jezika i njegovoj povijesnoj složenosti. Upravo takve nijanse čine hrvatski jezik fascinantnim područjem za proučavanje, bilo da se radi o profesionalnim lingvistima ili običnim govornicima koji žele usavršiti svoje jezične vještine.
Ispravno gramatičko pisanje
U hrvatskom standardnom jeziku dublete “osmjeh” i “osmijeh” ravnopravne su i jednako pravilne. Iako Jezični savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje navodi obje inačice kao standardne, među govornicima ponekad postoji nedoumica.
Razlika je prvenstveno u izgovoru glasa “j” – u obliku “osmijeh” on je jasno artikuliran, dok u varijanti “osmjeh” izostaje. Ova se pojava u lingvistici naziva jotacijom. Pravopis hrvatskoga jezika prihvaća obje mogućnosti, što je karakteristično za hrvatski jezik koji često dopušta dvostrukosti.
Zanimljivo je da se u izvedenicama poput “osmjehnuti se” ili “nasmijati se” ova dvostrukost ne pojavljuje jednako izraženo, što dodatno potvrđuje složenost hrvatskih jezičnih pravila.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Riječi “osmjeh” i “osmijeh” predstavljaju ispravne dublete u hrvatskom standardnom jeziku, no često dolazi do pogrešaka u pisanju i uporabi. Evo nekoliko konkretnih primjera:
Točno pisanje:
- Njezin osmijeh ozario je cijelu prostoriju.
- Njegov osmjeh bio je zarazan.
- S osmijehom je prihvatila nagradu.
- Osmjehnuo se kad je čuo vijest.
Netočno pisanje:
- Osmieh (nedostaje slovo j ili je napisano bez dijakritičkog znaka)
- Osmjeh i osmijeh u istom tekstu (nedosljednost u pisanju)
- Osmijehnuo se (nepravilna tvorba glagola, pravilno je osmjehnuo se)
- Osmieh na licu (pogrešan pravopis)
Važno je odabrati jednu varijantu i dosljedno je koristiti unutar istog teksta, izbjegavajući miješanje oblika “osmjeh” i “osmijeh”.