Često dvojba o pravilnom pisanju određenih riječi stvara nedoumice u svakodnevnoj komunikaciji. Jedna od takvih nedoumica je pitanje ispravnog oblika riječi “osmijeh” ili “osmjeh”. Koji oblik koristiti u službenim dokumentima, poslovnoj korespondenciji ili književnim djelima?
Standardni hrvatski jezik poznaje samo oblik “osmijeh” kao pravilan. Riječ “osmjeh” predstavlja nestandardni, razgovorni oblik koji nije u skladu s trenutnim pravopisnim pravilima hrvatskog jezika, iako ga mnogi govornici često koriste u svakodnevnom govoru.
Kroz lingvističku povijest hrvatskog jezika moguće je pratiti razvoj ove riječi i razloge zašto je došlo do postojanja dvaju oblika. Razumijevanje etimologije i jezičnih promjena može pružiti jasniju sliku o pravilnoj uporabi.
Ispravno gramatičko pisanje
Riječ “osmijeh” ispravan je oblik u standardnom hrvatskom jeziku, a nestandardni oblik “osmjeh” treba izbjegavati u formalnoj komunikaciji. Razlika između ova dva oblika leži u prisutnosti samoglasnika “i” koji se u standardnom obliku nalazi između suglasnika “m” i “j”. Hrvatski pravopis jasno propisuje oblik “osmijeh” kao jedini standardni.
Pravopisna pravila temelje se na etimološkom podrijetlu riječi koja dolazi od glagola “smijati se”, gdje se zadržava samoglasnik “i”. Językoslovna analiza potvrđuje da je oblik s “i” usklađen s tvorbenim obrascima hrvatskog jezika. Iako je “osmjeh” čest u svakodnevnom govoru zbog jezične ekonomije, u pisanom tekstu i službenoj komunikaciji oblik “osmijeh” ostaje jedina ispravna varijanta.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Hrvatski jezik jasno razlikuje pravilne i nepravilne oblike riječi “osmijeh”. U nastavku su prikazani konkretni primjeri koji ilustriraju pravilnu i nepravilnu uporabu ove riječi u različitim kontekstima.
Točno pisanje – “osmijeh”:
- Njezin osmijeh obasjao je cijelu prostoriju.
- Osmijeh na licu djeteta pokazuje njegovu radost.
- Umjetnik je vjerodostojno prikazao osmijeh Mona Lise.
- Ljubaznost i osmijeh često otvaraju mnoga vrata.
Netočno pisanje – “osmjeh”:
Njezin osmjeh obasjao je cijelu prostoriju.Osmjeh na licu djeteta pokazuje njegovu radost.Umjetnik je vjerodostojno prikazao osmjeh Mona Lise.Ljubaznost i osmjeh često otvaraju mnoga vrata.
Važno je zapamtiti da se u svim formalnim dokumentima, poslovnoj komunikaciji i akademskim radovima koristi isključivo standardni oblik “osmijeh”.