U hrvatskom jeziku često dolazi do nedoumica oko pravilnog pisanja određenih riječi, a jedna od najčešćih pogrešaka odnosi se na pisanje negacije glagola “htjeti”. Dilema “neču ili neću” svakodnevno muči mnoge govornike hrvatskog jezika, od učenika do odraslih osoba.
Pravilno je pisati “neću”, a ne “neču”. Riječ “neću” nastaje spajanjem čestice “ne” i prvog lica jednine prezenta glagola “htjeti” (hoću), pri čemu dolazi do glasovne promjene. U hrvatskom standardnom jeziku, negacija glagola “htjeti” uvijek se piše s ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će.
Poznavanje ovog pravila nije samo pitanje pravopisa već i jezične kulture koja odražava obrazovanost govornika. Zanimljivo je kako jedna naizgled mala razlika može značajno utjecati na dojam koji ostavljamo u pisanoj komunikaciji.
Ispravno gramatičko pisanje
U standardnom hrvatskom jeziku niječni oblik glagola “htjeti” u prvom licu jednine glasi “neću”, a ne “neču”. Ovo je rezultat spajanja niječne čestice “ne” i oblika “ću” (1. lice jednine prezenta glagola “htjeti”). Pravilo je jednostavno – prilikom spajanja niječnice s glagolom “htjeti” dolazi do glasovnih promjena koje utječu na pisanje.
Jezikoslovci objašnjavaju da je oblik “neću” nastao sažimanjem starijih oblika “ne hoću”. Tijekom jezičnog razvoja, “hoću” je postalo “ću”, a “ne hoću” sažeto je u “neću”. Sve ostale oblike niječnog prezenta glagola “htjeti” također pišemo sastavljeno: nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj pisanoj komunikaciji često se susrećemo s pogrešnim pisanjem niječnog oblika glagola “htjeti”. Ispravno je pisati “neću”, a ne “neču”.
Točno pisanje:
- Neću doći na sastanak.
- Ja neću sudjelovati u projektu.
- Neću ti reći tajnu.
- On neće priznati pogrešku.
Netočno pisanje:
Nečudoći na sastanak.- Ja
nečusudjelovati u projektu. Nečuti reći tajnu.- On
nečepriznati pogrešku.
Isto vrijedi i za ostala lica: nećeš (ne: nečeš), neće (ne: neče), nećemo (ne: nečemo), nećete (ne: nečete), neće (ne: neče). Ova pravila primjenjuju se u svim oblicima službene i neslužbene komunikacije.