Pravopisna nedoumica “ne može” ili “nemože” često zbunjuje govornike hrvatskog jezika u svakodnevnoj komunikaciji. Ova pogreška pojavljuje se toliko često da mnogi više nisu sigurni koji je oblik ispravan, osobito u doba društvenih mreža i brze komunikacije.
Pravilno je pisati “ne može” (odvojeno), a ne “nemože” (zajedno). Niječna riječ “ne” piše se odvojeno od glagola koji slijedi, osim u rijetkim iznimkama poput “nemoj”, “nemam” i “nestalih” glagola kao što je “nestati”.
Jezična pravila hrvatskog standardnog jezika ponekad djeluju komplicirano, ali njihovo razumijevanje omogućuje precizniju i elegantniju komunikaciju. Zanimljivo je istražiti zašto dolazi do ove česte pogreške i kako je jednostavno zapamtiti pravilno pisanje.
Ispravno gramatičko pisanje
Pravilo u hrvatskom standardnom jeziku jasno određuje pisanje niječnog oblika glagola “moći”. Pravilno je pisati “ne može” – odvojeno, s negacijom “ne” kao zasebnom riječi. Ova konstrukcija pripada skupini niječnih oblika glagola koji se u standardnom jeziku uvijek pišu odvojeno od negacije.
Hrvatski pravopis definira da se niječna čestica “ne” piše odvojeno od glagola, osim u iznimnim slučajevima poput “nemoj”, “nemam”, “nestati” ili “nedostajati”. Kod prezenta glagola “moći” nema odstupanja od osnovnog pravila – “ne može” jedini je standardno prihvaćen oblik.
Pisanje “nemože” predstavlja čestu pravopisnu pogrešku koju je važno izbjegavati u službenim dokumentima, akademskim radovima i formalnoj komunikaciji.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s pogrešnim pisanjem niječnog oblika glagola “moći”. Evo nekoliko jasnih primjera koji pokazuju razliku između točnog i netočnog pisanja:
Točno pisanje:
- Ne može se dogoditi prije zakazanog vremena.
- On ne može danas doći na sastanak.
- Bez dodatne opreme ne može se završiti projekt.
Netočno pisanje:
Nemožese dogoditi prije zakazanog vremena.- On
nemožedanas doći na sastanak. - Bez dodatne opreme
nemožese završiti projekt.
Pravilo je jednostavno: niječni oblik glagola “moći” uvijek se piše odvojeno kao “ne može”. Ova konstrukcija slijedi opće pravilo da se niječna čestica “ne” piše odvojeno od glagola.