Pravopis hrvatskog jezika ponekad izaziva nedoumice među govornicima, posebno kada je riječ o sličnim riječima koje se često pogrešno pišu. Jedan takav primjer je dvojba između riječi “mogučnost” i “mogućnost”. Ovo pitanje često zbunjuje mnoge, od učenika do profesionalnih pisaca.
Ispravno je pisati “mogućnost”, a ne “mogučnost”. Riječ “mogućnost” izvedena je iz pridjeva “moguć” i sufiksa “-nost” koji tvori imenicu. Glas “ć” iz pridjeva “moguć” zadržava se u izvedenici, pa je stoga “mogućnost” jedini pravopisno ispravan oblik.
Razumijevanje pravila tvorbe riječi u hrvatskom jeziku pomaže u rješavanju ovakvih nedoumica. Pravilno pisanje ne samo da pokazuje jezičnu kompetenciju, već i osigurava jasnu komunikaciju bez nepotrebnih prepreka u razumijevanju teksta.
Ispravno gramatičko pisanje
Riječ “mogućnost” piše se s “ć”, a ne s “č” jer se tvori od pridjeva “moguć” i sufiksa “-nost”. Ova pravopisna nedoumica često zbunjuje govornike hrvatskog jezika. Ključno je razumjeti da se većina imenica na “-nost” tvori od pridjevne osnove, zadržavajući pritom izvorni oblik pridjeva. Kako je pridjev “moguć”, a ne “moguč”, i imenica mora biti “mogućnost”.
Hrvatski pravopis jasno definira da se glasovi “č” i “ć” ne smiju miješati ili zamjenjivati, unatoč sličnom izgovoru. Njihova pravilna upotreba temeljna je značajka standardnog hrvatskog jezika i važan pokazatelj jezične pismenosti.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj pisanoj komunikaciji često se susrećemo s pogrešnim pisanjem riječi “mogućnost”. Pravilno pisanje uključuje glas ć, a nikako glas č.
Točni primjeri:
- Razmatramo sve mogućnosti prije donošenja odluke.
- Ova tehnologija nudi brojne mogućnosti.
- Imala je bezbroj mogućnosti, cijeli život je stajao pred njom.
- Mogućnosti su razne, a naši odabiri čine razliku.
Netočni primjeri:
- ❌ “Razmatramo sve mogučnosti“
- ❌ “Ova tehnologija nudi brojne mogučnosti“
- ❌ “Imala je bezbroj mogučnosti“
Pogrešno pisanje s glasom č moguće je posljedica nesigurnosti u primjeni pravila o upotrebi glasova č/ć ili nerazumijevanja tvorbe riječi od pridjeva “moguć”.