Pravopis hrvatskog jezika često zbunjuje čak i one koji jezik koriste svakodnevno. Dilema između “moguče” i “moguće” predstavlja jednu od čestih nedoumica s kojom se mnogi susreću prilikom pisanja. Ova naizgled mala razlika može značajno utjecati na percepciju jezične kompetencije govornika.
Pravilna riječ u hrvatskom standardnom jeziku je “moguće”, dok oblik “moguče” ne postoji kao standardni jezični oblik. Riječ “moguće” izvodi se iz pridjeva “moguć” i sufiksa “-e” koji tvori prilog, što je u skladu s pravilima tvorbe riječi u hrvatskom jeziku.
Razumijevanje ovakvih jezičnih finesa nije samo pitanje formalne ispravnosti, već i odraz poštovanja prema jeziku kao kulturnom naslijeđu. U nastavku ćemo pobliže razjasniti zašto je ispravno koristiti “moguće” te kako izbjeći ovu i slične pravopisne zamke.
Ispravno gramatičko pisanje
U standardnom hrvatskom jeziku jedini ispravni oblik je moguće, a ne “moguče”. Ova riječ nastaje od pridjeva “moguć” dodavanjem nastavka “-e” za tvorbu priloga. Pogreška “moguče” najčešće nastaje zbog nedovoljnog poznavanja pravila o glasovnim promjenama i nedosljednosti u bilježenju fonema /ć/.
Hrvatski pravopis jasno definira da se u riječima koje završavaju na -ć prilozi tvore bez promjene ovog suglasnika. Tako od pridjeva kao što su “moguć”, “vruć” ili “budući” dobivamo priloge “moguće”, “vruće” i “buduće”, nikako s glasom “č” umjesto “ć”.
Hrvatski jezični portal i Pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje potvrđuju ovo pravilo bez iznimki.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s dvojbama oko pravilnog pisanja određenih riječi. Evo nekoliko primjera pravilne i nepravilne upotrebe riječi “moguće” i “moguče”:
Pravilno:
- Moguće je da ćemo sutra ići na izlet.
- Koliko je moguće brže završi zadatak.
- Je li moguće da nisi znao odgovor?
- Vrlo je moguće da će padati kiša.
Nepravilno:
Mogučeje da ćemo sutra ići na izlet.- Koliko je
mogučebrže završi zadatak. - Je li
mogučeda nisi znao odgovor? - Vrlo je
mogučeda će padati kiša.
Zapamtite, oblik “moguće” uvijek dolazi od pridjeva “moguć” i jedini je standardno prihvaćen u hrvatskom jeziku.