Pravopis hrvatskog jezika često postavlja mnoge izazove, a jedan od njih je i pravilna upotreba riječi “mijenjao” ili “mjenjao”. Ova dilema izaziva nedoumice kod mnogih govornika hrvatskog jezika, od učenika do odraslih, pa čak i među profesionalcima.
Ispravno je pisati “mijenjao”, a ne “mjenjao”. Ova riječ dolazi od glagola “mijenjati” koji zadržava taj slijed slova i u drugim oblicima. Pogreška nastaje zbog izgovora gdje se često slovo ‘i’ slabije čuje, što dovodi do neispravnog pisanja bez tog samoglasnika.
Ova naizgled sitna pravopisna razlika dio je šire kategorije jezičnih nedoumica u hrvatskom jeziku. Razumijevanje pravila koja stoje iza pravilnog oblika ne samo da poboljšava pismenost, već otkriva i zanimljive jezične zakonitosti koje oblikuju hrvatski jezik danas.
Ispravno gramatičko pisanje
Pravilno pisanje glagola “mijenjati” i njegovog oblika u prošlom vremenu “mijenjao” temelji se na jasnim gramatičkim pravilima hrvatskog jezika. Glagol “mijenjati” pripada skupini glagola s nepostojanim “i” koje se zadržava u svim oblicima. Korijen riječi “mijen-” mora zadržati slovo “i” između “m” i “j” u svim izvedenicama i oblicima.
Česta pogreška nastaje kada govornici ispuštaju “i” i pišu “mjenjao”, što je potpuno nepravilno. Ova pogreška proizlazi iz brzog izgovora u kojem se “i” često gotovo ne čuje, što stvara lažni dojam da ta riječ u pisanom obliku ne sadrži to slovo. Hrvatski pravopis, međutim, jasno propisuje oblik “mijenjao” kao jedini ispravan.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često susrećemo pogrešno pisanje glagola “mijenjati” i njegovih izvedenica. Evo nekoliko primjera koji jasno pokazuju razliku između točnog i netočnog pisanja:
Točno pisanje:
- Marko je mijenjao novac u banci.
- Ana mijenja smjer kretanja.
- Mi smo mijenjali namještaj prošle godine.
- Oni će mijenjati ulje u automobilu.
Netočno pisanje:
- ❌ Marko je mjenjao novac u banci.
- ❌ Ana mjenja smjer kretanja.
- ❌ Mi smo mjenjali namještaj prošle godine.
- ❌ Oni će mjenjati ulje u automobilu.
Uočite da se slovo “i” uvijek zadržava u svim oblicima glagola “mijenjati”, bez obzira na vrijeme ili lice.