Pravopis hrvatskog jezika ponekad zbunjuje govornike, a jedno od češćih pitanja je pravilno pisanje riječi “lijevo” ili “ljevo”. Ova jezična nedoumica ima svoje jasno rješenje u standardnom hrvatskom jeziku, iako se u svakodnevnom govoru često susreću obje varijante.
Pravilno je pisati “lijevo” s “i” između “l” i “j”. Ova riječ spada u skupinu s tzv. refleksom jata, gdje je standardni oblik u hrvatskom jeziku “ije”. Riječ “ljevo” bez “i” smatra se dijalektalnim oblikom i nije dio standardnog hrvatskog jezika.
Mnogi govornici intuitivno izgovaraju “ljevo” zbog jezične ekonomičnosti, no službeni pravopis zahtijeva duži oblik. Zanimljivo je kako nas svakodnevne jezične navike često navode na odstupanje od standardnog jezika, stvarajući male ali značajne pravopisne izazove.
Ispravno gramatičko pisanje
Pravilno pisanje riječi “lijevo” u standardnom hrvatskom jeziku uključuje slovo “i” između suglasnika “l” i “j”. Hrvatski pravopis jasno definira da je oblik “lijevo” jedini ispravan u standardnom jeziku, dok je “ljevo” dijalektalni oblik koji se ne smatra standardnim. Pravopisna pravila temelje se na štokavskom narječju, koje čini osnovu standardnog hrvatskog jezika. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u svojim jezičnim savjetima potvrđuje ovu normu. Odstupanje od standardnog oblika često se događa zbog jezične ekonomije u govoru, ali u pisanom izražavanju valja poštovati pravopisna pravila. Kao i kod drugih riječi s istim korijenom (npr. “lijevati”, “lijevi”), “i” se ne izostavlja u standardnom hrvatskom jeziku.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s dilematičnim pisanjem riječi “lijevo” ili “ljevo”. Standardni hrvatski jezik propisuje točno određeni način pisanja.
Točno pisanje:
- “Na lijevoj strani ulice nalazi se knjižnica.”
- “Skrenite lijevo kod semafora.”
- “Njegov ured je u lijevom krilu zgrade.”
Netočno pisanje:
- “Na ljevoj strani ulice nalazi se knjižnica.”
- “Skrenite ljevo kod semafora.”
- “Njegov ured je u ljevom krilu zgrade.”
Zapamtite, kada riječ ima dugosilazni naglasak i dug izgovor sloga, uvijek se piše s glasovnom skupinom /ije/. Ovo pravilo dosljedno vrijedi za sve oblike riječi: lijeva, lijevi, lijevima, lijevih, lijevoga, lijevom.