Dvojba oko pravilne upotrebe riječi “lijep” ili “ljep” često zbunjuje govornike hrvatskog jezika. Ova naizgled jednostavna jezična nedoumica ima svoje jasno rješenje u standardnom hrvatskom jeziku.
Pravilna riječ je “lijep” s “i” između “l” i “j”, a ne “ljep”. Ova distinkcija proizlazi iz refleksa jata u hrvatskom standardnom jeziku gdje se koristi ijekavski izgovor. “Lijep” odgovara standardu, dok je “ljep” dijalektalni oblik koji nije dio standardnog jezika.
Hrvatski jezik obiluje sličnim primjerima gdje jat stvara razlike u pisanom obliku riječi. Razumijevanje ovih pravila ključno je za pravilno pismeno i usmeno izražavanje, posebno u službenim i profesionalnim kontekstima gdje jezična preciznost ima važnu ulogu.
Ispravno gramatičko pisanje
U standardnom hrvatskom jeziku ispravno je koristiti oblik “lijep”, a ne “ljep”. Ova razlika temelji se na pravilima ijekavskog izgovora, gdje se stari slavenski glas “jat” reflektira kao “ije” u dugim slogovima. Pravopis hrvatskog jezika jasno propisuje da je “lijep” jedini standardni oblik ove riječi.
Riječ “ljep” predstavlja dijalektalni izraz karakterističan za neka područja Hrvatske, posebno u ikavskim govorima. U svim službenim dokumentima, poslovnoj komunikaciji i obrazovnom sustavu oblik “lijep” smatra se jedinom ispravnom varijantom.
Važno je napomenuti da se u svim izvedenicama ove riječi također zadržava refleks “ije”: ljepota, ljepši, uljepšati – što dodatno potvrđuje standardnu formu osnovne riječi kao “lijep”.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s pogrešnim pisanjem riječi “lijep”. Evo nekoliko jasnih primjera koji pokazuju razliku između ispravnog i neispravnog oblika:
Točno:
- Ovo je lijep dan za šetnju.
- Zagreb je lijep grad pun povijesnih znamenitosti.
- Kupila sam lijep poklon za svoju prijateljicu.
Netočno:
- Ovo je ljep dan za šetnju.
- Zagreb je ljep grad pun povijesnih znamenitosti.
- Kupila sam ljep poklon za svoju prijateljicu.
Iste razlike vrijede i za sve izvedenice:
Točno: lijepo, lijepoga, lijepom, najljepši, prelijepo
Netočno: ljepo, ljepoga, ljepom, najljepši, preljep
Standardni hrvatski jezik ne prihvaća oblik “ljep” u službenom pismu i govoru, bez obzira što se taj oblik može čuti u pojedinim dijalektima.