Pitanje pravilne upotrebe riječi “kći” ili “kćer” često zbunjuje mnoge govornike hrvatskog jezika. Ova naizgled jednostavna dvojba krije zanimljivu jezičnu pozadinu i pravila koja vrijedi razumjeti za pravilno izražavanje.
Obje riječi, “kći” i “kćer”, pravilni su oblici u hrvatskom jeziku koji označavaju žensko dijete u odnosu prema roditeljima. “Kći” je nominativni oblik, dok se “kćer” najčešće koristi u drugim padežima, iako obje riječi mogu funkcionirati kao nominativ u standardnom hrvatskom jeziku.
Hrvatski jezik poznaje mnoge slične dvojbe koje proizlaze iz bogatstva našeg jezika i njegovih dijalektalnih varijacija. Razumijevanje ovih nijansa ne samo da poboljšava jezičnu pismenost već i čuva jezično bogatstvo koje nas okružuje kroz stoljeća.
Ispravno gramatičko pisanje
Imenica “kći” u hrvatskom jeziku pripada skupini imenica s promjenjivom osnovom. U nominativu jednine koristi se oblik “kći”, dok se u ostalim padežima pojavljuje osnova “kćer-“. Padežne promjene ove imenice slijede sljedeći obrazac:
Jednina:
- N: kći
- G: kćeri
- D: kćeri
- A: kćer
- V: kćeri
- L: kćeri
- I: kćeri/kćerju
Množina:
- N: kćeri
- G: kćeri
- D: kćerima
- A: kćeri
- V: kćeri
- L: kćerima
- I: kćerima
Važno je napomenuti da u instrumentalu jednine postoje dva pravilna oblika: “kćeri” i “kćerju”, pri čemu je oblik “kćerju” stilski obilježeniji i češće se susreće u književnim tekstovima. Oblik “kćer” u nominativu jednine gramatički je neispravan i nastao je proširivanjem osnove iz kosih padeža.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Pravilna upotreba riječi “kći” i “kćer” često stvara nedoumice u svakodnevnoj komunikaciji. Kroz nekoliko primjera moguće je jasno razlikovati točne od netočnih oblika:
Točno:
- Moja kći ide u školu. (nominativ jednine)
- Razgovarao sam sa svojom kćeri. (instrumental jednine)
- Dao sam poklon svojoj kćeri. (dativ jednine)
- Vidio sam svoju kćer. (akuzativ jednine)
- Naše kćeri su odrasle. (nominativ množine)
- Moja kćer ide u školu. (pogrešan nominativ)
- Razgovarao sam sa svojom kćerju. (mogući, ali stilski obilježeniji oblik)
- Razmišljam o svojoj kćerki. (dijalektalni oblik, nije standardni)
- Posjetio sam kćerinu obitelj. (pravilno je “kćerinu”)