U hrvatskom jeziku često se susrećemo s pravopisnim dvojbama koje mogu zbuniti čak i iskusne govornike. Jedna takva nedoumica je treba li pisati “džon” ili “đon” kada govorimo o potplatu cipele.
Pravilno je pisati “đon” kada se radi o donjem dijelu obuće koji dolazi u kontakt s tlom. Riječ “đon” dolazi iz turskog jezika (yön) i u standardnom hrvatskom jeziku piše se isključivo s đ, dok se oblik “džon” smatra pogrešnim.
Iako mnogi govornici nesvjesno koriste oblik “džon” pod utjecajem dijalekata ili neformalnog govora, važno je poznavati standardni oblik za pravilno izražavanje. Pravilna uporaba riječi “đon” nije samo stvar pravopisa već i očuvanja jezične preciznosti koja obogaćuje našu svakodnevnu komunikaciju.
Ispravno gramatičko pisanje
U hrvatskom pravopisu ispravno je pisati samo “đon” kada govorimo o potplatu cipele. Ova riječ dolazi iz turskog jezika (yön) i pripada skupini riječi koje su u hrvatski jezik ušle kao turcizmi. Hrvatski pravopis jasno definira da je grafem “đ” ispravan u ovom slučaju, dok je pisanje “džon” pogrešno.
Pravilna uporaba slova “đ” u riječi “đon” određena je standardizacijom hrvatskog jezika i potvrđena u svim relevantnim pravopisnim priručnicima. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje također potvrđuje ovaj oblik kao jedini standardni. Ova dvojba često se pojavljuje u svakodnevnoj komunikaciji, no pravilo je nedvosmisleno – đon, đonovi, đonski, potđoniti.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Pravilno pisanje riječi “đon” ključno je za standardni hrvatski jezik. Primjeri ispravne uporabe uključuju: “Cipele s kožnim đonom dugo traju”, “Đon se istrošio nakon samo mjesec dana nošenja” ili “Majstor je zamijenio đon na mojim omiljenim cipelama”.
Netočni oblici koje treba izbjegavati su: “Džon na mojim tenisicama je oštećen”, “Kupio sam cipele s gumenim džonom” ili “Trebam popraviti džon na čizmama”. Ove pogrešne varijante nastaju zbog nepoznavanja pravopisnih pravila ili zbog pogrešnog povezivanja s fonemom /dʒ/ koji se u hrvatskom bilježi kao “dž”.