Nije rijetko vidjeti mnogobrojne učenike i studente, ali i odrasle osobe koje se bore s pravilnom upotrebom “ču” i “ću” u hrvatskom jeziku. Ova naizgled mala razlika nosi veliku težinu kada je riječ o jezičnoj ispravnosti i može otkriti razinu poznavanja standardnog jezika.
Pravilna upotreba “ču” i “ću” određena je jasnim gramatičkim pravilima. “Ču” je oblik glagola “čuti” u prvom licu jednine prezenta i koristi se isključivo u značenju slušanja, dok je “ću” pomoćni glagol za tvorbu futura prvog i uvijek dolazi uz infinitiv glavnog glagola.
Poznavanje ove razlike ne predstavlja samo akademsku formalnost, već odražava jezičnu kulturu pojedinca. Kroz nekoliko jednostavnih primjera i objašnjenja, svatko može savladati ovu često zbunjujuću jezičnu nedoumicu koja razdvaja tečne govornike od onih koji još uvijek usavršavaju svoje jezične vještine.
Ispravno gramatičko pisanje
Pravilna upotreba “ću” i “ču” u hrvatskom jeziku temelji se na jasnim pravopisnim pravilima. “Ću” je pomoćni glagol biti u prvom licu jednine koji se koristi za tvorbu futura prvog, primjerice: “Ja ću ići”, “Napisat ću pismo”. S druge strane, “ču” je oblik glagola čuti u prvom licu jednine prezenta: “Ja ču zvuk” – što je pogrešno napisano i trebalo bi biti “Ja čujem zvuk”. U hrvatskom standardnom jeziku oblik “ču” jednostavno ne postoji kao ispravna riječ, već se uvijek piše “ću” kad izražavamo buduće radnje u prvom licu jednine. Ova naizgled mala razlika značajan je pokazatelj jezične pismenosti.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U svakodnevnoj komunikaciji često dolazi do zamjene “ču” i “ću”, no razlika je vrlo jasna. “Ću” je pomoćni glagol za tvorbu futura prvog, dok “ču” predstavlja prošli vid glagola “čuvati”.
Točno pisanje:
- “Ja ću sutra ići na koncert.” (pomoćni glagol za budućnost)
- “Ja sam čuvao psa i ču ga cijeli dan.” (prošli vid glagola “čuvati”)
Netočno pisanje:
- “Ja ču sutra ići na koncert.” (pogrešna upotreba)
- “Ja sam čuvao psa i ću ga cijeli dan.” (nelogično miješanje vremena)
Razlikovanje ovih oblika ključno je za pravilnu pismenost i pokazatelj je jezične kulture govornika hrvatskog jezika.