Pitanje “četri ili četiri” često zbunjuje govornike hrvatskog jezika. Ovaj naizgled jednostavan broj izaziva nedoumice u svakodnevnoj komunikaciji, pisanju i formalnim dokumentima.
Ispravno je pisati i izgovarati “četiri”, a ne “četri”. Broj 4 u hrvatskom standardnom jeziku uvijek se piše kao “četiri”. Oblik “četri” smatra se dijalektalnim i nestandardnim, iako se često može čuti u razgovornom jeziku pojedinih regija.
Jezične nedoumice poput ove pokazuju koliko je važno poznavanje pravopisnih pravila. Iako mnogi govornici instinktivno izgovaraju “četri”, standardni hrvatski jezik zahtijeva puni oblik s jasno izraženim samoglasnikom “i”. Razumijevanje ove razlike pridonosi boljoj pismenosti i jasnoći u komunikaciji.
Ispravno gramatičko pisanje
U standardnom hrvatskom jeziku jedini ispravni oblik za broj 4 je “četiri”. Ovaj oblik je u skladu s pravopisnim pravilima i koristi se u svim službenim dokumentima, knjigama, novinama i formalnoj komunikaciji. Hrvatski pravopis jasno definira da je “četiri” standardni oblik koji se treba koristiti u pisanom i govornom standardnom jeziku.
Iako se u nekim dijalektima i regionalnim govorima može čuti skraćeni oblik “četri”, ova varijanta predstavlja dijalektalno obilježje i nije dio standardnog jezika. Hrvatska gramatika ne poznaje oblik “četri” kao standardni, već ga tretira kao nestandardnu inačicu karakterističnu za pojedina govorna područja.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
U hrvatskom standardnom jeziku, ispravno je pisati četiri, dok se četri smatra dijalektalnim oblikom koji ne pripada književnoj normi.
Točno:
- Imam četiri predmeta na stolu.
- Za uspjeh su potrebna četiri koraka.
- Četiri su studentice dobile nagradu.
Netočno:
- U razredu je bilo četri učenika. ❌
- Stigla su četri paketa. ❌
- Čekam te već četri sata. ❌
Kod sklonidbe, u genitivu koristimo oblik četiriju (npr. “Od četiriju prijatelja, samo je jedan došao”), a u dativu i lokativu četirima (npr. “Pristupio sam četirima natjecanjima”).