Pravilna uporaba budućeg vremena često predstavlja izazov u hrvatskom jeziku, posebice kada je riječ o konstrukciji “bit će” ili “biti će”. Ova naizgled jednostavna dilema zbunjuje mnoge govornike, od učenika do onih kojima je hrvatski materinski jezik.
Ispravna forma budućeg vremena u hrvatskom jeziku je “bit će”, a ne “biti će”. Futur I tvori se od skraćenog infinitiva glagola biti (bit) i prezenta pomoćnog glagola htjeti (će). Oblik “biti će” gramatički je neispravan i ne bi se trebao koristiti u standardnom hrvatskom jeziku.
Razumijevanje razlike između ovih oblika nije samo pitanje jezične točnosti, već i dio šire jezične kulture. Pravilna uporaba futura I pokazuje jezičnu kompetenciju govornika i pridonosi očuvanju standarda hrvatskog jezika u vremenu kada se pravopisna pravila često zanemaruju.
Ispravno gramatičko pisanje
Futur I u hrvatskom jeziku tvori se od skraćenog infinitiva glavnog glagola i prezenta pomoćnog glagola htjeti. Kod glagola “biti” ispravni oblik futura I glasi “bit će”, a nikako “biti će”. Skraćeni infinitiv “bit” nastaje odbacivanjem završnog -i iz infinitiva “biti”, na koji se zatim dodaju prezentski oblici glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će). Ovo pravilo važeće je u standardnom hrvatskom jeziku i primjenjuje se dosljedno u svim službenim tekstovima, akademskim radovima i formalnoj komunikaciji. Jezični stručnjaci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje također naglašavaju ovu razliku kao ključnu za pravilno izražavanje na hrvatskom jeziku.
Primjeri točnog i netočnog pisanja
Pravilna upotreba futura I ključna je za standardni hrvatski jezik. Evo nekoliko primjera koji jasno pokazuju točne i netočne oblike:
Točno pisanje:
- Bit će lijepo vrijeme sutra.
- On bit će zadovoljan rezultatima.
- Mi bit ćemo gotovi do kraja tjedna.
- Oni bit će prisutni na sastanku.
Netočno pisanje:
- Biti će lijepo vrijeme sutra. ❌
- On biti će zadovoljan rezultatima. ❌
- Mi biti ćemo gotovi do kraja tjedna. ❌
- Oni biti će prisutni na sastanku. ❌
Zapamtite: futur I uvijek se tvori od skraćenog infinitiva glavnog glagola (bit) i prezenta pomoćnog glagola htjeti (će). Ovo pravilo vrijedi za sve glagole u hrvatskom jeziku, uključujući i glagol “biti”.